MOJ DAN OPATIJE

Danas je taj dan koga svi očekuju. Danas je za mene dan Opatije. Večeras idem da vidim, da me vide jer i ja sam danas sadržaj grada. Izašao sam napolje tu gde je biciklo i počinjem da razmišljam o pedaliranju, o novim gradovima i selima koja još nisam video, a ona su morska. Sad već siguran, neću ostati kolko  sam obećao. Ja sam sada sebe nazivao cikloputnikom pa sam i mogao da menjam boravak kako sam ja hteo.
Toplota je više nego zadovoljvajuća, sunce takodje. Sve što bi rekli oko 40 +. Mogu i hoću pre no što podjem na put još malo upoznam mesto. Volovsko, meni se čini kao da je prvo na ulazu u Opatiju pa ću od njega i poći. Sada trideseak minuta dole i na samom ulaz kamp. Nije da me je interesovala cene al nisam ni mogao da ne saznam...ups... Pa cena šatora je bila kao mojih pet planiranih dana.
Резултат слика за opatija kupanje

kupanje al kako je pre bilo, levo, levo, levo...

Ipak ću ja na "crno" da boravim. A kupaću se u slobodnim mestima, a ona što se plaćaju nek plate oni koji imaju. A more, more je svuda isto. Ja sam morao da obidjm kamp i prvo što sam video ono kola iz Sombora. Eh, ja u Opatiju a ono prvo pa muško. Ali domaćina nisam sreo. Prvo sam sišao na plažu. More ko' more, kao što je bilo i juče i preključe...znači jednom reči ono, baš ono...kupanjac je pao. Oko mene svugde brodića, pedalina, kupača... Ja sada više nisam dođoš. Dobio sam malo boje pa glumim.  Ostao sam tri sata, al me đavo vukao da krenem dalje. Lungomare, šetalište me je odvelo na sledeću plažu. Plaža do koje sam stigao Črnikovica je petnajstak minuta je plaža gde sam bio ili ti bar ja mislim toliko kada krećem bez sata. Al' nije mi ni bitno. Sve isto kao i na prvoj plaži mislim na more  koje je i dalje svojom toplotom prosto mamilo, samo se promenuo oblik , mesto, ljudi. More nije duboko, puno dece. Vesela galama. Ostao sat vremena na onoj šljunčanoj plazi. Sledeća plaža... Ovde sam ostao mnogo duže. Ovde sam video polunagih ženskih tela koje su se slobodno šetali. Možda sam pomislio da sam negde u zabranjenoj  zoni al' samo na tren. Pa, lepo ih je videti...kako sam došao na tu plažu, nepitajte me.Veče je vrlo brzo došlo. .
Sestra se spremila, deca već uveliko spremna a ja da smo odavno krenuli bio bi spreman sto posto. Opet kolima, dole u Opatiju, našli smo jedva mesto za parkiranje.
Opet ono, Lungomare, šetaliste ali sada neviđeno šetača.
Hotel Kvarner je u tom trenutku davao najbolji program.
Valcer za valcerom a učesnici u starim kostimima ja mislim nemačkim ili austriskim.
Plesalo se. Onda sladoled. Pa vila i park Angiolina...Kući smo stigli posle ponoći...